Homeopatija

Homeopatija je efikasan i holistički princip isceljenja koji vodi računa o celovitosti ljudskog bića. Ovakav metod podrazumeva individualni pristup posmatranja i razumevanja fizičkih, mentalnih, emotivnih i duhovnih simptoma svakog čoveka. Kroz integraciju individualnog pristupa i principa “slično se sličnim leči” može se odrediti homeopatsko sredstvo koje je potrebno svakom čoveku.

Pojam “slično se sličnim leči” poznat je još od vremena Hipokrata. Reč homeopatija potiče od grčkih reči “homeo”, tj. sličan i “pathos” - patnja što znači slično bolesti ili patnji.

“Homeopatija Kao Put Ka Isceljenju”

Isceljenje je dostizanje stanja harmonije i jedinstva duše, uma i tela. U ovom stanju imamo slobodu da živimo višu svrhu svog postojanja – što je u homeopatiji definicija zdravlja.  

Homeopatija kao metoda isceljenja vodi računa o celovitosti ljudskog bića, pronalazeći uzroke bolesti. Ti uzroci se mogu objasniti kao stanje neravnoteže koja se javlja duboko unutar našeg bića i ta neravnoteža je uzrok pojave simptoma (bolesti). Ovaj poremećaj ravnoteže se manifestuje na svim nivoima: kroz snove, emocije, stanje uma ...i na kraju se materijalizuje u fizičku patologiju. Skup simptoma je pokazatelj homeopati koje lekovito sredstvo treba odabrati za vraćanje u stanje ravnoteže. Čovek se ne posmatra kao skup organa ili kao telo odvojeno od uma i duše. Živo biće predstavlja celinu koja se ne može svesti na delove. Ne možemo imati negativne misli, osećati bes ili očaj, a misliti da smo „fizički“ zdravi. 

Ono što čini homeopatiju onim što ona jeste su zakoni i principi koji poštuju prirodno ustrojstvo našeg bića.

Pojam vitalne sile je karakterističan za homeopatiju. Vitalna sila nas održava u životu i zdravlju, njeno prisustvo ili odsustvo je ono što razlikuje živo od neživog. Poremećaj u vitalnoj sili je ono što mi zovemo bolest i njeno stanje varira tokom života. Dolazimo na svet sa „teretom“,  nasledjivanjem predispozicije za odredjenu bolest ,  ne samo materijalno, već se u našu energetsku matricu utisnulo sve ono kako su živeli , kroz kakva su životna iskustva prolazili, od čega su bolovali i kako su se lečili naši preci. Homeopatija može neutralisati ove predispozicije i tako služiti kao preventiva, ne dozvoljavajući da se poremećaj razvije.

Na vitalnu silu utiču mnogi faktori od genetskih do faktora okoline, stresa na koji je osoba osetljiva, čime ona biva preplavljena i izbačena iz ravnoteže.  Tako nastaje bolest. 

Svaka osoba ima svoje specifično stanje bolesti. 

  • Kako reaguje na toplotu i hladnoću

  • Šta voli od hrane, kako razmišlja, kako percepira stvari, kako reaguje

  • Neće svako jednako reagovati na odredjenu vrstu traume, dve osobe koje su preživele rat – naći će se u dva različita stanja. 

Stres – je individualan. Razlika je od osobe do osobe kako percipira i reaguje na odredjeni stres.

Ne uklanjamo stres, već percepciju i osetljivost osobe. 

Bolest je stanje i postoji jedna bolest u datom momentu za jednu osobu. U svojim naporima da povrati ravnotežu vitalna sila nam kroz znake i simptome prikazuje obrazac bolesti. 

Homeopatski preparat, odabran po sistemu sličnosti izaziva za nijansu jaču veštačku bolest i na taj način daje informaciju vitalnoj sili kako da se vrati u ravnotežu. Prirodni zakon je da u organizmu ne mogu opstati dve slične bolesti , već jača uklanja slabiju.  Isceljujući potencijal vitalne sile je ogroman i nemerljiv za naše uslove. Ovo potvrdjuju mnogobrojni čudesni slučajevi isceljenja (ne samo homeopatijom) koji prevazilaze ono što čovečanstvo smatra realno mogućim. 

Homeopatija počiva na tri osnovna zakona: zakon sličnosti, zakon potenciranja i zakon isceljenja.

Zakon sličnosti podrazumeva da se supstanca koja kod zdrave osobe izaziva odredjene simptome, koristi za te iste simptome kod bolesne osobe. 

Zakon potenciranja - originalna supstanca se postepeno razredjuje uz ritmično protresanje, pri čemu se smanjuje koncentracija supstance u rastvoru a povećava njena delotvornost. Ono što deluje u homeopatskom sredstvu je energetski zapis te supstance u rastvaraču. Ovaj energetski zapis odgovara obrascu bolesti.

Zakon isceljenja glasi da svi procesi u organizmu teku po utvrdjenom prirodnom zakonu, a ne slučajno i haotično. Unutrašnja ravnoteža drži poremećaj što dalje od vitalnih organa i tako obezbedjuje preživljavanje. 

Tako će se poremećaj prvo javiti na koži ili na gornjim delovima organa za disanje. 

Patologija se iz unutrašnjih organa prebacuje na periferne i manje važne organe.

Poznavajući prirodne zakone isceljenja i prateći tok simptoma u homeopatiji se pouzdano zna da li proces bolesti napreduje ili je na delu proces isceljenja. 

Osim čoveka i druga živa bića: životinje i biljke, koje takodje imaju sposobnost samoisceljenja, uspešno se mogu tretirati homeopatskim sredstvima. 

Najnežnije i najbolje isceljenje je ono gde se bude prirodne isceljujuće snage. Isceljujući proces na nivou celog bića daruje nam mnoge blagodati: viši nivo energije, miran i kvalitetan san, dobro raspoloženje, bolje razumevanje sebe a time i bolje razumevanje svoje okoline. Na ovaj način smo bliži svrsi života.

Istorija Homeopatije

Homeopatija ima bogatu istoriju koja traje preko dva veka.

  • Homeopatiju je osnovao Samuel Hahnemann, nemački lekar, krajem 18. veka.

  • Hahnemannovo istraživanje upotrebe kore kininovca (koji sadrži kinin) dovelo je do otkrića principa "slično se sličnim leči". Primetio je da supstanca koja izaziva simptome kod zdrave osobe može da se koristi za isceljenje sličnih simptoma kod bolesne osobe.

  • Razvio je koncept homeopatije zasnovan na principu razblaživanja i potenciranja gde se supstanca ponavljano razblažuje i potresa (sukusija), verujući da taj proces pojačava njihovo lekovito svojstvo.

Porast popularnosti:

  • Homeopatija je stekla popularnost širom Evrope u 19. veku. Hahnemannova knjiga "Organon medicinske veštine" objasnila je principe i praksu homeopatije.

  • Privukla je mnoge zbog svog blagog pristupa, individualizovanog tretmana i fokusa na isceljenje osnovnog uzroka bolesti umesto samo simptoma.

  • Osnovane su homeopatske bolnice, klinike i apoteke u različitim zemljama, a mnogi uticajni ljudi, uključujući članove kraljevskih porodica, postali su korisnici homeopatije.

Izazovi i rast:

  • Homeopatija se suočila sa izazovima zbog rasta konvencionalne medicine i uspostavljanja zakona o licenciranju lekara koji su dali prednost alopatskoj medicini.

  • Bez obzira na opoziciju, homeopatija je nastavila da cveta u nekim regionima, posebno u zemljama poput Sjedinjenih Američkih Država, Indije i delova Evrope.

  • Savremena homeopatija proširila je postojece materija medike i repertorijume, što doprinosi vecoj dostupnosti homeopatskih sredstava, a time i poboljšanju kliničke prakse.

 

 Modernizacija i integracija:

  • Homeopatija je prošla kroz modernizaciju i postala je standardizovanija u svojim praksama i obrazovanju.

  • Ustanovljeni su regulatorni organi kako bi nadgledali praksu homeopatije i osigurali standarde kvaliteta.

  • Homeopatija je počela da se integriše u neke nacionalne zdravstvene sisteme, poput Indije i delova Evrope, pored konvencionalne medicine.

  •  Homeopatija se praktikuje od strane miliona ljudi širom sveta i često se traži kao alternativna ili komplementarna terapija. Iako je suočena sa izazovima i kontroverzama tokom godina, njena trajna popularnost govori o stalnom interesovanju za prirodne i holističke pristupe zdravlju i isceljenju.

Česta Pitanja